Činčile potiću iz južne Amerike, žive u planinama Anda, državama Peru, Čile, Bolivija i Argentina, na visinama od 5000 m. Tamo borave u prirodnim špiljama, pukotinama stijena i sličnim skloništima. Izložene su velikim promjenama u temperaturi: vrući ljetni dani prelaze u ledene noći. Temperaturne razlike između dana i noći mogu biti i 25 stupnjeva. Njihovo krzno ih štiti od vremenskih utjecaja, jedino jake vrućine ove životinje ne podnose, te im temperature preko 25 stupnjeva mogu izazvati toplotni udar, jer se životinje ne mogu znojenjem rashladiti – nemaju znojne žlijezde. Stoga činčile provode vruće dane u svojoj domovini u svojim hladnim skloništima i tek predvečer postanu aktivne. Vegetacija u njihovom prirodnom staništu je prilično mršava. Činčile se hrane sasušenim travama, biljkama, aromatičnim biljkama, grančicama, listovima i kaktusima. Činčile žive u velikim grupama, obično jedan mužjak zajedno sa ženkama. Činčile prespavaju dane, te postanu aktivne tek predvečer, kada koriste svježinu i sigurnost noći koju većinom provedu u potrazi za hranom i njegovanju svojih socijalnih kontakata.Osvajanjem južne Amerike, postale su činčile zbog svojeg predivnog krzna i kod nas izvor za proizvodnju krzna. Sredinom dvadesetog stoljeća donesene su činčile u Europu, gdje se počnu otvarati farme za uzgoj radi krzna i udruživati u prve udruge činčila. Zahvaljujući naročito kvalitetnom krznu pošteđeni su bili zadnji primjerci u divljini, koji su unatoč tome ugroženi od izumiranja jer se sporo razmnažaju i vrlo se polagano oporavljaju od intezivnog izlova. Od 1910 se pokušava ove životinjice zaštititi i radi se na projektima puštanja uzgojenih životinja u svoje prirodno stanište. Za najveću vrstu činčila, kraljevsku činčilu je, nažalost dosla svaka pomoć prekasno – slovi kao izumrla. I druga vrsta činčile, bolivijska kratkorepa činčila (Chinchilla cinchilla boliviana) je također ugrožena vrsta.
Kao kućni ljubimci, činčile su postale, kao mnoge vrste glodavaca, tek zadnjih desetak godina, popularne. Oslobođene od strane udruga za zaštitu životinja sa uzgojnih farmi i iz pokusnih laboratorija, našle su put do dnevnih soba i pet trgovina. U domaćem uzgoju susrećemo se skoro samo sa dugorepom činčilom (chinchilla lanigera). Kako su te životinje tek od nedavno ciljano uzgajane, i dalje se smatraju kao divlje životinje.
Činčila danas ima mu različitim bojama i stalno se uzgajem dobivaju nove varijante. Međutim, boje krzna nisu odlučujuće za pravilno držanje životinje, stoga se ovdje neće posebno spominjati.